Multikulturalizam

[Domaci izdajnik]

Jedan zanimljiv tekst je izašao juče u Blicu i ja ću ga u celosti kopirati. Međutim, hoću da nastavimo razgovor o tome najpre šta je multikulturalizam, te da li on podstiče razlike time što naglašava potrebu za tolerancijom, time što naglašava posebnost grupa koje traže identitet i njegovu zaštitu u takvom - tolerantnom - društvu. To je, uostalom, i ono o čemu ovaj tekst, ili novinski članak, govori.



Multikulturalizam preti liberalnoj demokratiji
Autor: Beta-AP | 20.10.2007 - 17:28

Multikulturalizam promoviše segregaciju, guši slobodu govora i preti liberalnoj demokratiji, ocenio je vrhovni britanski rabin Džonatan Saks u danas objavljenoj knjizi.

Saks je ranije branio multikulturalizam kao pokušaj afirmacije raznovrsnosti zajednica u Velikoj Britaniji, kao i nastojanje da se etničke i verske manjine više cene i poštuju.
U svojoj novoj knjizi "Kuća koju zajedno gradimo: Obnavljanje društva" Saks je, međutim, ocenio da je multikulturalizam pošao nekim svojim putem.

"Multikulturalizam nije doveo do integracije nego do segregacije", napisao je Saks i ocenivši da je "liberalna demokratija ugrožena", dodao da postoji opasnost da se "politika slobode" pretvori u "politiku straha".
Saks je napisao i da je britanska politika zatrovana politikom identiteta, kako su manjine i ugrožene grupe prešle sa borbe za prava na borbu za poseban tretman.
Prema njegovim rečima, proces je počeo sa Jevrejima, a potom su ga preuzeli crnci, žene i homoseksualci, a posledice, kako je rekao, "neumoljivo" stvaraju podele.
"Kultura žrtve postavlja grupu naspram grupe, svaka tvrdi da je njen bol, povređenost, potlačenost, ponižavanje veće nego kod drugih", kaže Saks.
Reputacija Saksa među britanskim Jevrejima je promenjiva. Ultraortodoksni Jevreji su bili razočarani njegovom prethodnom knjigom "Dostojanstvo razlike" u kojoj je naveo da vera ne sadrži apsolutnu istinu.
Mnoge liberalnije Jevreje je, pak, 1997. godine razbesneo kada je kritikovao pokojnog vođu Reformskog pokreta kao "uništitelja vere".
U jednom intervjuu 2002. godine je rekao i da mu je zbog mnogih stvari koje su se dogodile u Izraelu "nelagodno kao Jevreju".

[Plodni bizon]

Hm... stvarno deluje kao aporija. Nemoguce je izaci na kraj sa tim problemom, kako ja to vidim. Ako se pojacaju prava svih, medju tim drustvenim grupicama stvorice se ponor bas zbog tog jacanja identiteta. A ako se njihov identitet ne jaca, ne dozvoli pod izgovorom ravnopravnosti, ispada da su te grupice diskriminisane. Tesko da neki covek u takvom drustvu tolerancije ne pomisli kako jedan deo njega mora da tolerise onaj drugi, koji do tada nije ni primecivao kao "ugrozen".

Politika tolerancije podrazumeva upravo slobodu razlicitosti da zauzmu snazan polozaj u drustvu koje vecinski ne zastupa njihove ideje. E, sad, tu spada i problem nacionalizma. Ja vidim to kao recimo manjinu koja se zalaze za svoja prava, a unutar iste zemlje postoji jos puno manjina koje sve isto tako vuku na svoju stranu. Isto vazi i za vere. Ako se svima daju po neki ustupci, pitanje je kako ce to podneti domace stanovnistvo. Koliko je skupa multikulturalnost verovatno najbolje znaju ljudi u vojvodini gde se sve stampa na dva ili tri jezika ako se podje u severnije delove. Isto tako je i sa verom i predavacima u skolama. Multikulturalizam kosta, definitivno. Ali ako ostavimo to po strani mislim da predstavlja jedan neresiv problem: kako u multikulturnom drustvu zastupati ideju anacionalizma? Ako je sloboda ljudi da budu ono sto osecaju da jesu, kako da ih ubacis u masinu asimilacije u anacionalno?

Dalje se to moze pitati i za druge drustvene dualizme, primer homoseksualaca i heteroseksualaca. Zaboravio sam da pomenem vernike, ali opredeljene prema razlicitim religijama.

Izgleda da tolerancija kao pojam ne podrazumeva asimilaciju u jednoobrazno drustvo, pa ma koliko ono bilo idealno, jer sustinski ne podrazumeva asimilaciju i ponistavanje identiteta.

[propasto]

'In the traditionalist discourse, debates about multiculturalism and curriculum are engaged primarily through the categories of patriotism, culture, and national identity. Within this tidy linguistic formation, culture is defined in terms that are narrowly Eurocentric in both context and content.'

Curriculum, Multiculturalism, and the Politics of Identity
Giroux, Henry A. 1992.

[Plodni bizon]

U redu, tradicionalni diskurs ovde je prevazidjen, mi govorimo o modernom konceptu multikulturalnosti, a tu se uvlace i alternativne seksualne populacije, religiozne grupe, i sta se sve moze obznaniti kao identitet grupe ili cak pojedinca. Sa svim tim bi trebalo racunati u ovakvom tipu diskusije. Ja cu kasnije izloziti i dopuniti ovu poruku konceptima najpre pojma multikulturalizma, a onda cemo poceti neku konkretniju raspravu.

[propasto]

...pa sto odmah nisi rekao....licno mislim da multikulturalizam ne postoji (tj kao definicija da ali u pravom zivotu bez zakona da ga sprovodi NE)

[Plodni bizon]

Mislis da ne postoji tolerancija multikulturalizma ili multikulturalizam sam? Kako onda nazivas zajednice i drustva u kojima zive zajedno i katolici i muslimani i pravoslavci i ateisti? Kako ces nazvati tu istu zajednicu ako bi se medju te vernike i nevernike, uz heteroseksualce pojavili i homoseksualci, transeksualci, itd? Kako bi uz homo i trans, te hetero, plus vernike i nevernike, nazvao zajednicu u kojoj bi se pojavili pored vecinskog i neki manjinski narodi, a onda i oni koji se izjasnjavaju kao anacionalni? Kako bi nazvao takvu jednu zajednicu? Negirao bi postojanje samih ovih razlicitosti? Rekao bi da se ti ljudi u stvari ne podnose i da bi se najradije poklali pa je zbog toga potreban zakon koji ce regulisati njihovo zverstvo koje bi osecali prema pripadnicima druge kulture, odnosno rase, vere, seksualne orijentacije?

[propasto]

sve to  lepo zvuci(inace pricam o toleranciji) ...multikuturalizam kao ideja je izvrsna, ali je utopija...u srbiji multikulturizam ili kako se onda zvalo "bratstvo i jedinstvo" je trajalo sve do onda dok se postovao zakon koji stajao iza ideje..onog trenutka kada je postalo ne zakonje, nacionalizam i fasizam svi znamo sta se desavalo i sa hrvatima,muslimanima i ostalim narodima koji su ziveli u srbiji. multikulturizam je obicna rec kao demokratija, pravda, itd koju politicari koriste svremena na vreme...evo primera multikuturalizam u australiji... drzava stalno pominje da treba da postoji tolerancija izmedju naroda i da svi imaju slobodu religije i pravo svog pisma itd a sa druge strane pravi  nacionalizam i na neku ruku fasizam jer ujedno podrzava da svi narodi bi trebalo da prihvate australsku kulturu  i da se zovu australcima..paradox..

[Domaci izdajnik]

multikuturalizam u australiji... drzava stalno pominje da treba da postoji tolerancija izmedju naroda i da svi imaju slobodu religije i pravo svog pisma itd a sa druge strane pravi  nacionalizam i na neku ruku fasizam jer ujedno podrzava da svi narodi bi trebalo da prihvate australsku kulturu  i da se zovu australcima..paradox..

Ja ne vidim mnogo toga spornog u tom što je izrečeno. Npr. u Francuskoj postoji identičan sistem: tolerancija (mada ne preterano, i Francuska u ovom slučaju nije sjajan primer, ali poslužiće iz drugog razloga) svih naroda, vera, seksualnih orijentacija, ali isto tako ustavom se svi građani Francuske zovu Francuzima. Neki to u Srbiji tumače identičnim kao ono iz srpskog novog (oktroisanog) ustava iz oktobra prošle godine, kada se kaže da je Srbija država Srba. U Francuskoj postoji ipak i odrednica da je Francuz i onaj koji je Egipćanin, Marokanac ili Tunižanin, ukoliko živi u Francuskoj, tako da odrednica biti Francuzom - ne znači i biti prema nacionalnosti Francuz. Donekle takav stav vrši denacifikaciju same Francuske, budući da se i oni Francuzi koji su, ajde tako da kažemo, i zaista Francuzi, na neki način mogu uzeti kao tek građani države Francuske.

Tako vidim i tu informaciju iz Australije i ne pretpostavljam nikakav problem. Isto mislim da bi trebalo da postoji i u Srbiji, da je u Srbiji svaki Hrvat na neki način Srbin, odnosno građanin Srbije (a to dalje ne znači da prema nacionalnosti i mora biti Srbin).

Kasnije ću prokomentarisati i ostale tekstove na ovoj diskusiji i dodati komentar.

[propasto]

franckuskom vladaju francuzi, australijiom vladaju englezi ne australci, isti ti englezi ne veruju u multikulturizam, a i uvek su gledali na sve ostale narode kao na robove. to je ono sto pokusavam tebi da objasnim, u ovoj zemlji multikulturizam kao ideja je utopija, samo rec i nista vise


da pojasnim posto ni ja sam nisam razumeo "sta je pisac hteo da kaze"...u srbiji vladaju....vecinom srbi i sasvim je normalno da drzavnici se bore i za populaciju i da stite suverenitet te drzave(ok trenutno u srbiji to nije tako ali bice), u francuskoj isto tako ovde je malo drugacije, kao srto sam naveo ovde vladaju englezi kojinazivaju sebe ( ne svi da ne generalisem) australcima samo kada se radi oko novca cim postignu svoje ciljeve oni prestaju da bivaju "australci" i pocinju da stite interese engleske, sto se tice ostalih naroda oni su tu da popune prazninu sto se tice prostih poslova, da budu poslusni a ujedno na neku ruku i roblje, ova zemlja prvo vodi se pod engleskom samoupravom znaci nije ko amerika da je dobila nezavisnot od engleske krune, i ako se drzava ponasa tako i daje primer ostalim gradjanima ili migrantima a ujedno ohrabruju multikulturizam a gledaju da naprave unifikaciju te zemlje, zar ne mislis da je malo glupost,....ujedno ovde kada se oslovljavaju na multikulturizam misle na sve narode i narodnosti da zive u slozi i jednom drustvu (verujem da je tako i u francuskoj)

[provincijalac]

Multikulturalizam preti liberalnoj demokratiji

ovde je, ako dobro razumem, problem u tome shto ce grupe koje se interesuju za zashtitu svojih manjinskih identiteta smetati liberalizaciji. recimo ako govorimo o protoku svinjskog mesa kroz srbiju i njegove zastupljenosti u nekim krajevima sa vecinskim muslimanskim stanovnishtvom necemo moci da ochekujemo jednak prijem i prolaz kao kod nekog hrishcanina koji upravo priprema da slavi bozhic. to je banalan primer vezan za liberalnu ekonomiju i privredu, a mogu da se povezhu i neki drugi. na primer shta ce liberalna demokratija u drushtvu koje ima manjinu koja zahteva veca prava za pedofile ( kao u holandiji )? bez namere sam da govorim o ovoj grupi, ali pokushajte da vidite u shta se pretvara liberalna demokratija, odnosno kako se zloupotrebljava.
naravno da ja nisam za ukidanje multikulturalnosti, ali negde mora da se podvuche crta i kazhe ovo mozhe, dok ono tamo ne mozhe.

[Branko]

Primeri koje ću navesti su mesta upotrebe termina multikulturalizam i interkulturalizam. Mislim da nije loše upoznati se i sa ovim drugim pojmom.

„Pošto multikulturalizam podrazumeva manje ili više nezavisnu koegzistenciju kultura, interkulturnost je pojam koji, nevin i neopterećen lošom istorijom, treba da se potvrdi u akciji ostvarivanja uzajamnosti ravnopravnog prožimanja i punopravne razmene kultura koje dolaze u dodir.”

„Pod pojmom multikulturalizam obično se podrazumeva oblik kulturne i obrazovne politike, koncept društva (multikulturno društvo) u kojem ravnopravno koegzistira više kultura, a pod interkulturalizmom kulturna i obrazovna politika koja vodi ka interkulturnom društvu (društvo u kojem je više kultura u fazi dijaloga gde se traga za novom kulturnom sintezom).”

„Poznavanje i razumevanje drugih kultura i uspostavljanje pozitivnih odnosa razmene i uzajamnog obogaćivanja među različitim kulturnim komponentama u okviru jedne zajednice (države ili zajednice više država, ili čitavog sveta) jeste suština interkulturalizma.”

„Prerastanje savremenog društva iz multikulturnog u interkulturno”.

[propasto]

In the Western English-speaking countries, multiculturalism as an official national policy started in Canada in 1971, followed by Australia in 1973.[2] It was quickly adopted as official policy by most member-states of the European Union. Recently, right-of-center governments in several European states—notably the Netherlands and Denmark— have reversed the national policy and returned to an official monoculturalism.[/i]


As a philosophy, multiculturalism began as part of the pragmatism movement at the end of the nineteenth century in Britain and in the United States, then as political and cultural pluralism at the turn of the twentieth. It was partly in response to a new wave of European imperialism in sub-Saharan Africa and the massive immigration of Southern and Eastern Europeans to the United States and Latin America.


Under the Conservatives (1979-1997), multicultural rhetoric and policies were confined to left-leaning councils. Since the election of the Labour government in 1997, multiculturalism has influenced government policies and statements. Precursors of present policy include the Race Relations Act, and the British Nationality Act of 1948. The policy's recent harsh critics have included the Ugandan-born Archbishop of York John Sentamu and the Pakistani-born bishop of Rochester Michael Nazir-Ali.

There is much debate as to what multiculturalism actually is, and whether Britain is indeed an accepted multicultural state, or simply a multiracial state. For the most part, the establishment of foreign culture in Britain has been accepted, and is often quoted as a boost to the economy whilst engendering cultural diversity and fusional phenomena such as Anglo-Indian cuisine and Pop bhangra; but this integration - or in some cases, lack thereof - has not been without its tension or critics.



Skeptics of the ideology often debate whether the multicultural ideal of benignly co-existing cultures that interrelate and influence one another, and yet remain distinct, is sustainable, paradoxical or even desirable when housed by a single nation - one that, in the case of some European nations, would previously have been synonymous with a distinctive cultural identity of its own. It may be that the cultural amalgamation the policy engenders will eventually subvert the national distinctions it originally sought to protect and, in this way, hamper the world's cultural diversity; alternatively distinct communities might instinctively become insular and distance themselves from the rest of society, resulting in de facto segragation: multiculturalism without interculturalism.



In his Selling Illusions: The Cult of Multiculturalism in Canada, the Trinidad and Tobago-born Bissoondath argues that official multiculturalism limits the freedom of minority members, by confining them to cultural and geographic ghettos. He also argues that cultures are very complex, and must be transmitted through close family and kin relations. To him, the government view of cultures as being about festivals and cuisine is a crude oversimplification that leads to easy stereotyping.

Daniel Stoffman's Who Gets In raises serious questions about the policy of Canadian multiculturalism. Stoffman points out that many cultural practices, such as allowing dog meat to be served in restaurants and street cockfighting, are simply incompatible with Canadian and Western culture. He also raises concern about the number of recent immigrants who are not being linguistically integrated into Canada (i.e., not learning either English or French). He stresses that multiculturalism works better in theory than in practice.

Another more recent and conservative criticism, based largely upon the Nordic and Canadian experience, is presented by the administrative scientist Gunnar K. A. Njalsson, who views multiculturalism as a utopian ideology with a simplistic and overly optimistic view of human nature, the same weakness he attributes to communism, anarchism, and many strains of liberalism. According to Njalsson, multiculturalism is particular to a western urban environment and cannot survive as an ideology outside it. Some variants of multiculturalism, he believes, may equip non-egalitarian cultural groups with power and influence. This, in turn, may alter the value system of the larger society. This realist criticism of multiculturalism maintains that in Canada, Australia, New Zealand and the US, multiculturalism may aggravate a situation where old-stock families are not permitted by the countries of their forebearers to consider themselves English, French, Scandinavian, etc., while newer arrivals can claim two or more national identities. [citation needed]

[Branko]

alternatively distinct communities might instinctively become insular and distance themselves from the rest of society, resulting in de facto segragation: multiculturalism without interculturalism.

   Izgleda da je multikulturalizam samo prelazan period do interkulturalizma, do sabiranja multikultura u jednu koja sebe u totalnom kulturnom i rasnom liberalizmu interno razume, čak hegelovski rečeno prevazilazi.
   A kada govorimo o liberalizmu i multikulturalizmu, i jedno i drugo se samo nadovezuje na demokratski način razmišljanja, dok ga ovaj prvi čak negira. Ako je u liberalizmu pojedinačni subjekt centralno mesto, fokus, onda je u demokratiji centar društvo kojem se pojedinac donekle podređuje (većini ili većinskom narodnom glasu). Sa strane je multikulturalizam koji umesto pojedinca ili opšteg ili većinskog društva, instalira decentralizovan sistem identiteta. Konačno, interkulturalizam poništava identitete i stvara puno razumevanje jednog društva u sebi, koje više nema potrebe za grupnim identitetom kao pozadinom za delovanje ili mišljenje.