|
Domaci I.
|
 |
« poslato: 10.09.2007. 16:11 » |
|
Ovo što ću u uvodu izložiti preuzeto je iz brošure "Građanin i civilno društvo", građanske organizacije LINGVA iz Kraljeva, a autor je mr Žarko Paunović. Moja intervencija u tekstu koji sledi biće naznačena podebljanim i podvučenim tekstom. Tekst nije preuzet u celosti, nego su odabrani određeni, i po mom mišljenju ključni, delovi.
Termin „civilno“, „građansko društvo“ reaktualizovan je u javnom govoru pre trideset godina od strane istočnoevropskih disidenata, i to u jednom novom značenju, kao pojam kojim se opisuje opozicija represivnom komunističkom režimu i stvaranje alternativnog prostora za građane koji se bore za slobodu, ljudska prava i demokratiju. I danas su ovi pojmovi u upotrebi, ali čini se još uvek ne dovoljno suštinski shvaćeni. Doba ovakvih shvatanja civilnog društva je prošlo i sada je vreme da se o njemu progovori na „stari“ suštinski način.
... njegovih osnovnih elemenata: građanin, ljudska prava, pravna država i vladavina prava, legitimitet, građanska neposlušnost, pluralizam, autonomne građanske organizacije, tolerancija i sl.
Kada raščlanimo pojam civilnog društva, onda vidimo da se taj pojam sastoji od dve reči: od reči društva i od reči civilnog. Svaka od njih objašnjava jedan aspekat pojma. Ako pojam gledamo samo s aspekta društva, onda vidimo da on u sebi sadrži ekonomski element, u kojem pojedinci putem tržišta uspostavljaju međusobne odnose da bi zadovoljili svoje potrebe. Proizvodnja i razmena dobara na tržištu sačinjavaju tu vezu koja čini društvo. Tržište je osnovna nit koja povezuje pojedince u društvu i na taj način stvara društvo kao sferu u kojoj se građani povezuju na osnovu interesa. Iz tog je povezivanja nastala javnost, najprije kao oblik privatne komunikacije među ljudima, a kasnije kao oblik društvene, javne komunikacije, bitne za zajednicu. To je dovelo do potrebe sve uglađenijeg i civiliziranijeg komuniciranja među ljudima, pa se tako civilno društvo, počelo razvijati i kao "civilizirano" društvo. Tako je pored tržišta, koje povezuje pojedince na osnovu ekonomskog interesa, osnovni integrativni element civilnog društva, element koji spaja pojedince, postala i javnost, kao skup društvenih komunikacija i socijalnih veza koje pojedinci uspostavljaju u zajednici gde žive.
Pored ovog ekonomskog elementa, koji se odnosi na sadržinu reči "društvo", postoji i onaj drugi, koji se odnosi na reč civilno (građansko), koji govori o tome da je to društvo, pored društva građana i civilizirano društvo. Civilno društvo je društvo koje je nastalo nakon što je prirodno stanje prevladano uspostavljanjem civilizovanog stanja. U prirodnom stanju odnosi među pojedincima zbivaju se kao borba u kojoj se proizvoljno primenjuje sila i u kojem vlada zakon jačeg. Građansko, civilno stanje ne karakteriše sila, već ugovor. U njemu pojedinci sklapaju ugovor kojim se, pored ostalog, odriču primene sile u mogućim sporovima. Ovim ugovorom, koji u pisanoj formi predstavlja ustav države, oni pristaju da jedino vlast ima pravo primijeniti silu u konfliktu, i to samo ona koju su oni izabrali i ugovorom ustanovili. Zbog toga, uslov opstanka ovakvog civilizovanog društva jeste, da građani ne budu naoružani i da u međusobnim odnosima nemaju pravo da jedni prema drugima primenjuju silu. Jedino ko ima pravo da primeni silu i da bude naoružan, jeste država koja to može činiti samo na ograničen način, propisan ustavom i zakonima. Država ima poseban aparat za uspostavljanje i održavanje pravnog poretka (pravosuđe i policiju). Vojska je podložna i odgovorna civilnoj vlasti (parlamentu, vladi, predsedniku), a vrhovni komandant i nadležni ministar su civili, a ne vojnici. Civilno (civilizovano) društvo je u tom smislu suprotnost vojnom i ratničkom društvu. To je društvo koje pretpostavlja i traži mir. Takođe, ovaj pojam civilizovanosti označava i podrazumeva i tolerantno ponašanje, koje omogućava ljudima da prihvate jedni druge kao ravnopravne i slobodne članove društvenog poretka.
Ovo je jedan opšti okvir koji označava civilno društvo. On se sastoji od konkretnih unutrašnjih elemenata koji ga sačinjavaju, a to su: 1. Polazna i osnovna tačka koja čini civilno društvo je građanin, koji postoji samo ako su zagarantovana njegova prava i slobode; 2. Građani, pojedinci se povezuju sa drugim pojedincima na osnovu vlastitih interesa putem tržišta i tako stvaraju društvo. Ono nastaje razmenom roba, kapitala, znanja, informacija. Za njega je potrebna pravna država i pravni sistem koji će biti garant tih odnosa; 3. Pored pravne države, suštinski element je i vladavina prava koja podrazumeva da su svi pred zakonima jednaki i da im svi podležu; da su manjinama zagarantovana njihova prava; da se pravila donose po već ustanovljenim principima u okviru demokratskih ustanova itd; 4. Osim što se veze uspostavljaju zbog materijalnih interesa, postoje i druge potrebe pojedinaca koje potiču od društvenog pluralizma - pluralizma interesa (ekonomski, socijalni, politički, kulturni pluralizam), koji se uspostavlja na osnovu autonomije društvenih delatnosti i prava i sloboda čoveka i građanina; 5. To pretpostavlja autonomiju društva nasuprot državi, autonomiju različitih društvenih delova i asocijacija kao što su privreda, nauka, štampa, univerzitet, sindikati, crkva, kulturne institucije, udruženja građana i sl. Država je tu samo da utvrdi najopštije okvire u vidu zakona kojima se regulišu pravila igre kojih svi treba da se pridržavaju; 6. U svemu tome, značajnu ulogu ima sfera javnosti, u smislu otvorenog političkog i ekonomskog prostora, društvenih veza i komunikacija, bez koje se ne mogu ostvariti slobodna razmjena ideja i informacija. Neophodan uslov za to je postojanje slobodnih i nezavisnih medija; 7. Pored toga, potrebna je i građanska, civilna kultura, koja je bitna za formiranje građanina, čoveka s vlastitom svešću i odgovornošću. Za to je potrebna demokratska ili participativna politička kultura, jer samo ona je povoljna za razvoj civilnog društva; 8. Delovanje ovih građana podrazumeva i kulturan dijalog, toleranciju i nenasilno rešavanje sukoba (pregovorima i kompromisima).
Osnov ovakvog koncepta civilnog društva čini građanin.
|