Prvo, da obavestim Božanina da komentar Dexe (makar onaj prvi, pošto ovo kasnije prelazi u vređanje, zbog čega izričem opomenu Dexi, pa da zna zašto je banovan kad još jednom prekrši pravilo komuniciranja na forumu) nije nimalo povoljan po ideje po kojima je dotični ovde prepoznatljiv. Dakle, ako misliš da držiš nečiju stranu, makar se potrudi da razmisliš o onome što piše i šta se tu sve sadrži. Što će reći, da u tekstu ima i još nečeg, a ne samo prozivke na moj račun (čega ima i Dexinom komentaru, kao i obično).
Mislio sam zbog toga da i ne komentarišem taj Dexin komentar, misleći: uh, super, evo čak i on počeo da govori prave stvari, ako izuzmemo glupost sa početka. No, sada zarad Medveda Božaninih moram da komentarišem ne bih li im ukazao na potrebu da misle svojom glavom.
DI, proble, kod tebe (a dobrim delom čitave tvoje generacije) je u tome što na sve to gledate iz pogrešne perspektive. Šta ti znaš o ratovima devedesetih i Miloševićevoj diktaturi?
Prvo, nakon uvodne rečenice očekivalo se da kažeš koja je to (pogrešna) perspektiva. Zašto je pogrešna? Iz ovoga što si rekao u nastavku trebalo bi da zaključim: Pogrešna perspektiva je svaka perspektiva onih koji nisu rođeni 1970 ili ranije. Smešno i zlonamerno. Da ne kažem: ekstra-glupo.
Idemo dalje:
Samo ono što si mogao da vidiš na televiziji ili negde pročitaš. A ima raznih televizija i raznih medija. Mi koji smo sve to DOŽIVELI imamo sasvim drugačiju sliku.
Ajd' sad što je to po onoj pretpostavci: ko nije video Mesec, ne može o njemu da govori... Dakle, da zaobiđem taj argument u svoju korist i protiv ove smešne izjave. Nešto drugo mi je zanimljivo u njoj. Vidiš, to su doživeli i moj djed (koji razmišlja tako kao ti, s tim što je malo manje siguran kad razgovara sa mnom), i moj prvi komšija-radikal, i moj drugi komšija - narodnjak po opredeljenju, i onaj treći komšija koji još uvek drži Slobinu sliku na zadnjem staklu automobila. Takođe, to su doživeli i momci iz Dveri, tvoji, verujem, dobri prijatelji. A doživeo je i profesor Petrović koji ti je, čini mi se, idol, a koji se zalaže i dan danas propagira ideju Velike Srbije.
Koliko ti ljudi, koji su to "doživeli" dobro vide ono doživljeno, koje su pouke iz toga pohvatali, i prema čemu to oni vide događaje tih godina "iz prave perspektive", dok ja to vidi iz "pogrešne", kako kažeš. Nezgodna pitanja, moram priznati.
Lako je o tome pričati sad, ali zamisli Srbiju početkom devedesetih, sa tri kanal DRŽAVNE televizije sa koje se ne skida Sloba, sa nekoliko kontrolisanih štampanih medija, bez interneta, bez veze sa svetom... Kako si uopšte mogao da formiraš mišljenje o svemu kada nisi imao informacije i kada je sve što je dolazilo do tebe bilo filtrirano.
Kako je došlo do 5. oktobra? Je li pao s neba ili je zahvaljujući krajnjim naporima i dugogodišnjoj kontrapropagandi (propagandi istine) došla istina do sveta? Drugo, intelektualac je dužan da bude na pravoj strani, i ono što ja napadam stalno nisu obični građani, nego oni što su bili zavaljeni u univerzitetske fotelje i 'ladili se režimskim parama dok su mladi slati u rat i vraćani u kovčezima, i dok je država propadala.
Opet, čitava jedna generacija pobunila se od samog početka protiv Miloševića i tu ne mislim na sredinu devedesetih već još od 1990. Svi oni koji plasiraju laži o tome kako je režim imao bezrezervnu podršku naroda treba da znaju da je već 1991. 9. marta protiv tog istog režima ustalo nekoliko stotina hiljada ljudi u Beogradu. I da je Milošević, pre nego što je izveo tenkove na Hrvate i Muslimane, prvo iste izveo na Beograđane.
To i nije nešto na šta je moja kritika usmerena. Međutim, kad već o tome govoriš, i na takav način da se nikako ne da izvući pouka iz onog što se zbilo (ne bi li opravdao desetogodišnju tiraniju, njenu nepovredivost, uprkos naporima inteligencije da je svrgne), da te podsetim da bi ti protesti uspeli da je podrška naroda bila veća. Međutim, očigledno narod nije video da od strane nacionalističke vlasti preti bilo kakva nacionalna katastrofa, i čini mi se da je to na narednim izborima potvrđeno. Na kraju, ubedljiva podrška Miloševićevoj politici čak 1998. godine na referendumu koji je posredno odlučivao o bombardovanju SR Jugoslavije bila je kruna narodne neinformisanosti, ili makar neodlučnosti po pitanju toga kakav je onaj ko ih vodi.
Činjenica da je režim opstajao sve te godine leži, paradoksalno, baš u Kosovu. Naime, rezultati su izjednačeni ili opozicija vodi, a onda se čekaju rezultati sa Kosova, gde SPS dobije 100% glasova u mestima gde žive samo Albanci.
Na stranu to što ne treba da čudi da Albanci glasaju za onoga ko direktno vodi Srbiju u propast (zašto da ne, ukoliko su to građani koji ne žele ništa dobro Srbiji, i žele odvajanje od nje?), pa tako za Miloševića: poražavajuć bi bio podatak i da je i 50% ljudi u Srbiji (pod pretpostavkom da su svih godina izbori bili pokradeni) bilo koje godine glasalo za Miloševićev ili Šešeljev program.
I sada ono najvažnije, pa molim Dexu da obrati pažnju:
Lako je vama da se sad prčite, ali pitao bih vas tih godina da li bi ste smeli da se kurčite ko sad kad su režimski ljudi ubijali neistomišljenike usred Beograda. Ko je stariji neka se seti gostovanja Arkana na TV5 kada jadni Risto Bukvić nije smeo da zavrpi emisiju od straha.
Ovako. Pre svega, ovde se ja ne kurčim, niti bilo ko. Niti ima razloga, niti mu je to cilj, niti ima smisla, niti bi to bilo ukusno. Kurčiti se nad katastrofalnom politikom zemlje, time što ja vidim bolje ili dalje od drugog. Zabole me za to. Ovaj forum služi da bi slučajni prolaznici i oni koji odluče da se zadrže, počeli da razmišljaju o onom što je bilo, da revidiraju stvari, da ne kreću iznova u avanture koje nam je Milošević priredio, da shvate da je to loše. Oni gore nabrojani, uglavnom ljudi koji su ti ideološki slični ili koje poštuješ (Dveraši, prof. Petrović i slično) to ne uviđaju (oni čak ne bi glasali za SPS, već za SRS, što je bila još gora opcija), ne uviđaju ni danas. Zbog njih, kao i zbog onih koji misle da politički ne moraju da misle ni danas, kao što nisu morali ni onda, postoji ovakva diskusija i priča koju forsiram.
Dakle, ne treba to da doživljavaš kao moje onanisanje nad srpskom propašću i politikom uništavanja sopstvene države od strane jednog čoveka koga podržava makar 50% naroda čitavih deset godina.
I, da, tačno je da su tada ubijali neistomišljenike, i da bi bilo mnogo gore nego danas kritikovati. Verovatno bi mi došli u stan i ubili kad bi videli šta se ovde govori, da je na vlasti Milošević a ne (ne mnogo bolji) Koštunica. Međutim, ta izjava (da je nekad bilo gore nego danas) ne uči nikoga ničemu. I jedino pokušava da ublaži ovaj pedagoški element diskusije koji sam pokušao da ti približim.
Opet, SPS režim je počeo da se raspada relativno brzo, već 1996. i pored krađa i medijske blokade katastrofačlno su izgubili na lokalnim izborima. To dovoljno govori o tome koliko je narod podržavao Slobu. Da nije bilo tih krađa i da su mediji bili tovoreni, da nije bilo represija i policijske i vojne diktature, režim bi vrlo brzo pao.
Podsećam te na referendum iz 1998. godine. To je učvrstilo Miloševićevu vlast, u slučaju da rezultati i tada nisu bili namešteni.
Dakle, ratovi u bivšoj SFRJ delo su delimično ludaka maskiranih u državnike (Sloba, Tužman, Alija Izetbegović) delimično Evrope i zapada koji su to podstrekivali, svako na svoj način i iz svojih interesa što se danas jasno vidi.
Lako je reći tako nešto i otići, ostaviti tu stvar takvom, vratiti se uobičajenosti, svakodnevici. Međutim, potrebno je iscrpeti maksimum iz onoga što imamo, danas mnogo jasnije nego onda, pred sobom. Izvući što više pouka, i naći što više grešaka, pre svega onih koje su počinjene s naše strane, ne bismo li što više iz njih naučili. A može se mnogo više izvući od ovog gore jednostavnog zaključka.
Nijedan NAROD ne može biti optužen za genocid, zločine, etničko čišćenje. Postoje POJEDINCI, ti pojedinci imaju imena i prezimena i njihova krivica treba biti utvrđena.
Sa tim se slažem i tu ideju odavno zagovaram. Mene iznenađuje što si ti to izrekao i zbog toga nisam ni hteo da komentarišem tvoju izjavu. Međutim, da dodam jedno pitanje. Zbog čega se, u tom slučaju, toliko insistira kod srpskog naroda (a i populističkih partija u vlasti) na neizručivanju srpskih državljana koje međunarodna zajednica tereti za zločine počinjene u ime Srba, ako je to čisto njihova individualna krivica, a ne krivica naroda? I da li kroz to neizručivanje, u stvari, srpski narod na sebe preuzima makar deo te krivice?
Eto, to su lepa pitanja za razmišljanje koja bih voleo da uputiš drugovima Dverašima.
Ali to se danas to zanemaruje i krivica prebacuje na celokupan narod koji je itekeko propatio pod Miloševićem.
Bilo da je bilo krađe na izborima ili ne, srpskom narodu se ne zameraju ubijanja počinjena u njihovo ime od strane raznih individualnih krvnika srpske nacionalnosti. Ono što moramo (među sobom, oni osvešćeni građani Srbije) da rasčistimo jeste krivica koju imamo zbog patnji koje je taj režim učinio nad nama samima. Dakle, nad građanima Srbije. E, to je ono što sve vreme pokušavate da relativizujete tim pričama o krađi izbora: činjenica je da je ta vlast, bilo da je legalno izabrana ili krađom, ostala da vlada i upravlja državom čitavih 10 godina, i svih godina činila uglavnom loše po samu državu. Naša je odgovornost što takvu vlast nismo znali na ovaj ili onaj način da savladamo. I od toga ne treba bežati: upravo na insistiranju takve vrste trebalo bi graditi politiku angažovanog građanina, politički zainteresovanog, koji će u svakom trenutku političku situaciju uzeti sa ozbiljnošću i rešenošću da pronađe najbolje rešenje, a ne da trpi ono što ga neposredno ponižava i urušava standard.
Nikad neću da zaboravim vojne džipove pred mojom kućom i racije vojne policije koji su mladiće vezane poput kriminalaca odvodili na front. Kasnije su ti isti ljudi koji su na silu slani u Vukovar napadani da su nacional šovinisti koji su tamo išli dobrovoljno jer su voleli Slobu. Ti koji ih danas napadaju u to vreme su bili u pelenama i nemaju blagog pojma šta se sve dešavalo pod Miloševićem.
Možeš ti da nazivaš koga hoćeš kako god želiš, u pelenama, u očevim jajima, kako ti volja. Međutim, roditelji tih koji su voženi na front, njihovi prijatelji i ostali bližnji (nisu svi bili na frontu), svi oni su morali da dignu glas. Da se svaka kuća digla protiv vlasti, vlast bi pala kao što je pala 5. oktobra. Možda ne tako jednostavno, ali bi ubijanje bilo okončano i možda bi se počelo živeti normalnim životom. Što se to nije desilo ne možeš da kriviš vlast, jer da je tako, ne bi nikada moglo doći do revolucije (nasilnog preuzimanja vlasti).
I još jedna stvar. Da po mene danas dođu, ili onda, svejedno, ne bih prihvatio pušku. Radije bih ležao u zatvorskoj samici nego da nosim pušku i ubijam nekoga koga ne poznajem i ne znam zašto uopšte to činim. Što je najgore, ako nisam želeo da idem da ubijam, a država me na to goni, pa valjda je normalno da takvu državu ne poštujem i da joj ne budem lojalan.
SPS nikad nije imao glasače među omladinom i to ga je koštalo mnogo, kada su svi ti ljudi stasali (ja sam postao punoletan 1996, dakle tek tad sam mogao da glasam), odlučno su se suprostavili režimu i konačno ga uništili zauvek.
SPS nije uništen. Još manje njihova ideologija. Na budućim izborima njihovu ideologiju nose predstavnici SPS-a (uopšte nije zanemariv broj njihovih glasača) i SRS-a (umerenija varijanta nacional-šovinista, kakvi su bili uz Šešelja devedesetih), a delimično i DSS. Dakle, daleko, daleko od toga da su zauvek uništeni.
Generacije rođene 70-ih odrastale su u projugoslovenskom duhu i nacionalna i verska isključivost bilo koje vrste im je bila uglavnom strana, njihov način razmišljanja bio je kosmopolitski, prozapadni.
Ne vredi tako generalizovati. Nemam ništa protiv bilo koje generacije (ni protiv penzionera, za koje vidim da se koriste ružne reči u kvazi-demokratskoj retorici). Takođe, šta je falilo generacijama pre '70-e?
Zaista, čitajući ovaj forum, primećujem zapanjujuće odsustvo opšte kulture i nepoznavanja istorije kod pojedinaca. Strašnilo...
Još da sve lepo argumentuješ, i sjajno!
Naime, NINBERŠKI PROCES napravljen je iz jednog razloga... Da se ne bi ČITAV NEMAČKI NAROD optužio za zločine nacista. Ti zločinci imali su IMENA I PREZIMENA. Herman Gering, kao prvooptuženi, pa svi ostali za njim...
Sa čim ovo ima veze? Ajd', baš me zanima. Šta sam ja ikad rekao nešto kontra ovoga?
Opet, i dan danas, nemački jezik se u Izraelu naziva JEZIKOM NEPRIJATELJA. Jevrieji ne zaborvaljaju i NE PRAŠTAJU.
Jesi li siguran da svi Jevreji (kažeš "Jevreji ne zaboravljaju, Jevreji ne praštaju", što mi ukazuje na to da generalizuješ) ne praštaju i ne zaboravljaju? Evo, ja imam jednog prijatelja, još iz sveta šaha, iz Grčke 1999., koji je Jevrej, živi u Izraelu, i ne misli ništa o Nemcima. Isti su mu kao svaki drugi narod. Dakle, je li on nije Jevrej ili ne stoji da "Jevreji ne praštaju"?
To me uvek podseti na klevetnički tekst o Vladiki Nikolaju u "Zapadu", gde je čovek koji je spašavao Jevreje po Jugoslaviji proglašen fašistom. Šta će te, ostrašćenost i neznanje uvek uzimaju danak, u ovom slučaju, polupismeni amateri daju sebi za pravo da sude vrhunskom intelektualcu prozapadnog tipa i čoveku koji je humanost podigao na nivo više.
Znaš kako... Ovo što si nabrojao je tako ... ne znam kako da okarakterišem... Čista laž, glupost... nemam pojma kako da se izrazim a da te ne uvredim, pa neću ništa. A preporučio bih ti da uradiš sledeće: Izvuci sve citate koji su navedeni u tekstu Petakova (autora tog teksta), podvuci ih lepo, pa onda potraži u knjigama koje je pisao sam vladika Nikolaj, onda se vrati, citiraj to, i opovrgni značenje upravo onoga što sam Nikolaj izriče.
E, nakon toga ćeš moći da kažeš: Zoran Petakov (inače retko buntovan mladić i borac za istinu a da za to mora da leži i po zatvorima, sve zahvaljujući protekciji crkvenih lica, koji umesto da budu iza rešetaka, izdaju nalog sudiji da hapsi mladića koji samo ne želi da ćuti o zločinima SPC-a) je lažov, neinformisan, poluinteligentan, budala, i slično. Bez toga, laj slobodno, ali bar se na ovom forumu uzdrži od toga jer ću morati da te stalno šaljem da čitaš iznova njegov tekst.
Uzgred, u trećem i drugom broju izašao je (podeljen, i izaći će i u četvrtom) još jedan tekst Petakova, takođe fenomenalan, zbog kojeg je upravo na izdržavanju kazne (ako ga nisu uslovno oslobodili). O toj sramnoj presudi pisali su Građanski list i Danas, kao retko slobodni mediji u Srbiji, te je iza Petakova stalo i Nezavisno društvo novinara Vojvodine.
Ja, prvi, kao vernik se osećam izdanim. Ali to nije bitno. Ako neko želi da gradi novi sistem vrednosti ne može to da čini na osnovu laži i kleveta. A tekst o Nikolaju je upravo takav. Ja prvi bi mogao da napiđem tekst o tome gde i šta je sve pogrešio ali bi ga ja temeljio na ČINJENICAMA a ne na mržnji i predrasudama.
Ja te pozivam da što pre napišeš kontra-tekst, da oboriš ili drugačije interpretiraš sve ono što je Nikolaj sam pisao, i što se nalazi samo kopirano u tekstu Petakova. Tada i ovo što si izrekao neće biti kleveta izrečena protiv Petakova, nego tvrdnja potkrepljena argumentima.