direktor bolnice
Gradjanin
Duh bunta: +7/-2
Van mreže
Poruke: 356
|
 |
« Odgovor #131 poslato: 12.12.2007. 20:52 » |
|
Kad vetj prichate o Chanku evo iz Svedoka od 27. novembra:
KO NE SLUSHA SVOJ NAROD, SLUSHATJE TUDJE GENERALE
Nenad Chanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, "na izdrzhavanju nandata" u Narodnoj skupshtini Republike Srbije, bio je, prema ochekivanjima, glavni gost "Okruglog stola" o decentralizaciji u Nishu. "Svedok" je zabelezhio njegovih 25 teza o regionalizaciji:
- U Vojvodini imamo dosta dugu istoriju autonomnosti. Zajednichko iskustvo iz niza drzhava u kojima se Vojvodina nalazila kao autonomni subjekt uvek je bilo isto. Centralne vlasti su davale autonomiju chim su morale, a oduzimale chim su mogle.
- Uvek je bilo tako iz prostog rzloga shto je nash konflikt s centralnim vlastima poticao iz istog koordinantnog sistema. Mi smo hteli nashe pare, a oni su hteli nashe pare. Nikako nismo mogli da se slozhimo oko toga chije su nashe pare. To traje do danashnjeg dana.
- Zli odijum, koji prati nas, vojvodjanske autonomashe, da smo razbijachi drzhave, da smo ovakvi ili onakvi i da je sve to shto trazhimo nekakvo izdajnishtvo, predstavlja iskljuchivo politichke kvalifikacije. Niko ne daje argumentovan odgovor na pitanje zashto mi to trazhimo.
- Mi govorimo o ciframa, o funkcionisanju drzhave u celini... Ni jedan nash projekat o regionalizmu, regionalizaciji, pa i federalizaciji Srbije, nije postao tema za razgovor, nego iskljuchivo za napad. Nikakda nismo o tome progovorili na ozbiljan nachin, stavljajutji sve argumente na sto. Jedini pokushaj da se tako neshto uradi bilo je pravljenje nacrta proshlog Ustava Srbije, koji je imao vrlo ozbiljne anticentralistichke koordinate i postavke.
- Ko ne shvata da su decentralizacija i demokratizacija dve strane istog novchitja i da su to dva naziva za istu stvar, taj ochigledno zheli da manipulishe demokratijom kao rechju, pozivajutji se uvek na Francusku i pitajutji kako mozhe Francuska da bude i centralizovana i demokratska. Mozhe, ali po cenu stalnih konflikata i nemira, jer je kombinacija centralizma i demokratije apsolutno neodrzhiva u nadashnjem svetu.
- Trazhili smo od centralnih vlasti da nam pomognu da se postojetja vojvodjanska administracija ukljuchi u drzhavno-pravni sistem Republike Srbije. Nismo uspeli. Vojvodina, kao organizaciona jedinica, stoji sa strane drzhavnog sistema. Nje nigde nema u samom tkivu drushtva.
- Evropska praksa prepoznaje nacionalni, pokrajinski, gradski i opshtinski nivo vlasti. Subordinacija tih delova vlasti znachila bi, pretpostavljam, da se ne preskachu nivoi, nego da drzhava opshti sa pokrajinom, ova sa gradom a grad sa opshtinom, ili nekako tako. Kod nas, pokrajinska administracija nema nikakve ingerencije nad gradovima i opshtinama na teritoriji Vojvodine. Ona ne mozhe da izda ni jednu obavezujutju odluku, a i kad bi je izdala - nema chime da je sprovede.
- Ko ne slusha regionaliste, slushatje medjunarodnu zajednicu. Ko ne slusha ljude koji zhive u nekoj zemlji, slushatje generale drugih zemalja. To se pokazalo nebrojeno puta.
- Drzhava Srbija se boji svojih gradjana, na isti nachin kao i oni za koje smo preuranjeno mislili da su otishli 2000. godine. Velika narodna revolucija iz 2000. pretvorila se, manje vishe, u proterivanje nekoliko zhrtvenih jaradi, a sve ostalo je i dalje isto. Jer, dok ne budemo imali jasno pozicionirane koordinate u Srbiji, upravo na ovom demokratizujutjem i decentralizujutjem fonu, dotle od sushtinskih promena netje biti nishta.
- Liga socijaldemokrata Vojvodine, chiji sam predsednik, donela je pre devet godina dokument skandaloznog naslova: "Republika Vojvodina - put mira, razvoja i stabilnosti". Pre devet godina, taj dokument je izazvao ogroman stres medju svim dushebriznicima u Beogradu, jer ga nisu ni prochitali. A namerno smo dali taj naslov da bismo znali da li je neko to chitao ili nije. U tom dokumentu se "Republika Vojvodina" uopshte ne spominje. Govori se iskljuchivo o decentralizovanoj Srbiji.
- Josh pre devet godina predlagali smo takvo uredjenje Srbije u kome bi Kosovo imalo status republike u federalnoj Srbiji. Onda bi ta republika Kosovo imala svoja prava koja ne bi zadirala u teritorijalni i drzhavni integritet Republike Srbije. To je neshto manje od onoga shto danas nudi srpski pregovarachki tim i shto se, naravno, odbija. Da je to uradjeno pre deset godina, ne bi bilo rata niti rastakanja drzhavnog i teritorijalnog integriteta drzhave Srbije.
- Doshli smo u situaciju da Nish, grad velichine Novog Sada, nema apsolutno nikakvu mogutjnost upravljanja svojom sudbinom. Jer, prichati o tome da jaka lokalna samouprava mozhe da zameni stvaranje pokrajina, prazna je pricha. Jer u tom nashem dokumentu predvideli smo shest teritorijalno-politichkih zajednica na teritoriji Srbije - Vojvodina, Kosovo, Shumadija, Sandzak, Moravska regija i Beograd, sa razlichitim nivoima autonomnosti, najvetjom za Kosovo, najmanjom za Sandzak.
- Zashto ne usitnjavati dalje? Usitnjavanje je glavna prevara centralista. Prichom o jakoj lokalnoj samoupravi praktichno se proizvode dovoljne kolichine vlasti da se zadovolje nekakve lokalne oligarhijice i svojom sitnom korupcijom spreche sushtinski politichki uticaj na drzhavne tokove. Autonomija na nivou Srbije mora biti tachno onolika kolika je potrebna da mozhe da utiche na odluke centralne vlasti, a da ne bude njihov puki izvrshilac, niti da bude tek neko ko tje iz pozadine motji da malo galami a da nishta ne promeni. Ovog trenutka je polozhaj Autonomne pokrajine Vojvodine takav da malo toga mozhe da menja.
- Kad tako postavite stvari, dobitjete jasnu sliku zbog chega bilo kakva decentralizacija Srbije ne mozhe da funkcionishe i zbog chega nemamo mogutjnosti blio kakvog uticaja, na primer, na medije u Vojvodini. Cinichno postoji Radio-televizija Vojvodine, ali niko iz Vojvodine ne utiche na to ko tje biti glavni urednik, direktor ili slichno. Vratjanje odredjenih ingerencija Vojvodini, po "omnibus zakonu", uchinjeno je po Miloshevitjevom Ustavu. Posle tog perioda (1990-2000), sa 106 novih zakona je dodatno odsecheno i ono shto je moglo da se dogodi u decentralizaciji po Miloshevitjevom Ustavu. DOS je vratio samo deo onoga shto je Miloshevitj vetj predvideo da vrati Vojvodini.
- Ovaj sadashnji Ustav smanjio je i to, i postao josh centralistichkiji. Po tome smo dobili mogutjnost formiranja preduzetja "Vojvodina shume" i "Vojvodina vode". "Vojvodina shume" su proshle godine imale duplo vetji profit od "Srbija shuma", mada "Srbija shume" upravljaju osam puta vetjom povrshinom pod shumama. To pokazuje da je efikasnost "Vojvodina shuma" bila 16 puta vetja. Ko se boji provere efikasnosti drzhavnih organa i javnih preduzetja, ako i onako prihod ide u zajednichku kasu svih gradjana ove zemlje?
- Ko se boji da tje Vojvodjani urediti svoje nacionalne odnose tako da nastave da budu primer dobrih medjunacionalnih odnosa? Imao sam chast i zadovoljstvo da predsedavam sednicom Skupshtine Vojvodine kada je doneta odluka o tome da srpski jezik bude jedan od zvanichnih jezika u Vjovodini (do tada je bio srpsko-hrvatski). Ali, insistirali smo i na tome da se, kao jedan od sluzhbenih jezika, uvede i hrvatski, s obzirom na veliki broj Hrvata koji zhive u Vojvodini. Time smo dobili ogroman politichki kredibilitet za nastup prema Hrvatskom saboru, s pitanjem: "Ako to mozhe u Novom Sadu, zashto ne mozhe u Zagrebu?" To je put kojim pokushavamo da idemo.
- Skupshtina Autonomne pokrajine Vojvodine, najvishe reprezentativno telo 2,25 miliona ljudi, ima onoliko prava pred ovom drzhavom koliko ima jedan poslanik u skupshtini Srbije (jedan poslanik). Objasnite da li sam autonomash (u pezhorativnom smislu) zbog toga shto rastachem drzhavu Srbiju, ili se samo drzhim osnovnih postulata demokratije.
- Demokratija je shirenje baze odgovornosti, ali, da bi chovek bio odgovoran, mora imati prava. Gradjani ove zemlje zastrashuju vlast time shto trazhe samo jednu neverovatnu stvar - da i od njih zavisi bilo shta od toga shto tje se sa njihovom zemljom dogadjati.
- Na zhalost, uvek smo bili taoci patriotskih floskula kada dodje do situacije da treba da se zarati. To se ponavlja iz generacije u generaciju vlastodrzhaca u ovoj zemlji. Mi tjemo ili napraviti od Srbije da bude decentralizovana demokratska normalna drzhava, ili tje ona nastaviti da se raspada u krvavim grchevima. To je tako.
- U Vojvodini ne postoji separatizam, ni na nivou Pokrajine, ni na nivou bilo kog njenog dela. Ni u Sandzaku ne postoji separatizam, ali ga nemojmo stvarati, a stvaratje se tako shto se netje slushati iskustva istorije. Neki kazhu da je Ustav iz 1974. godine razbio Jugoslaviju. A ja bih podsetio da je Jugoslavija pochela da se raspada kad je prestao da funkcionishe Ustav iz 1974. godine. A prestao je da funkcionishe nasilnim merama, koje su sprovedene od tadashnjeg rukovodstva Srbije, pod vodjstvom Slobodana Miloshevitja. Nemojmo to zaboravljati, jer nemamo nachina da idemo dalje.
- Najjeftinija nacionalistichko-centralistichka propaganda glasi: "Shta tje nam dve vlade, kad nam je dovoljna i jedna". A ja bih rekao da je najskuplje ono shto ne radi, ono shto rasipa. Poznato je da centralistichki sistemi, udaljeni od krajnjih korisnika njihovih usluga, praktichno najvishe koshtaju.
- Svako je drushtvo korumpirano, a totalitarno drushtvo je - totalno korumpirano. Svi znate shta se danas dogadja u vashim sredinama, ali kada to pobegne u nekakve dedinjske kazamate, iz kojih se puca po gardistima koji chuvaju strazhu, onda vishe ne znamo shta se dogadja i ne znamo ko je u pravu - Cheda Jovanovitj ili gospodin Mishkovitj. Ja ne bih da zauzimam strane u tom sukobu.
- Eto zbog chega duboko verujem da tjemo imati shansu da promenimo Srbiju ukoliko ovaj prostor krene putem decentralizacije u kooperaciji sa ljudima iz Vojvodine i drugih delova Srbije. Nemamo shansu da promenimo Beograd, iz prostog razloga shto je ovo sistem koji Beogradu odgovara.
- Zashto danas, u vreme interneta i ostalih elektronskih komunikacija, nije mogutje napraviti da Vlada ne sedi samo u Beogradu, nego da u svakom gradu postoji po neko ministarstvo koje je vazhno za tu sredinu? Zashto ministarstvo za poljoprivredu ne bi bilo u Novom Sadu? Zashto u Subotici ne bi bilo Ministarstvo za nacionalne manjine? Zashto ne bi u Nishu bilo Ministarstvo za rad i zaposhljavanje? Zashto to nije mogutje? Zato shto bismo, onda, pokvarili vekovni san o tome da Srbija mora imati jednog vladara, a Ustav sluzhi da se sirotinji raji zamazhu ochi. Veliki srpski politichari vetj su rekli - "zakoni su za protivnici".
- Imamo li pravo da ovakvu Srbiju ostavljamo potomstvu, na zhalost i sramotu nas, koji smo imali shansu da je promenimo? Mislim da nemamo.
|