|
provincijalac
|
 |
« Odgovor #654 poslato: 09.04.2008. 10:35 » |
|
Velja Ilic i beogradizacija vechernje novosti | T. SPALEVIĆ, 08.04.2008
U javnosti se ovih dana, s pravom, zbog svega navedenog pokrenulo pitanje prioriteta na putnoj mreži Srbije. Jednostavno, dilema je: Koridor 10 ili Horgoš - Požega. Odgovor je prost i logičan, evropski koridor morao bi da ima prioritet. Prvo, zato što Srbija najviše prihoduje upravo zahvaljujući ovom putnom pravcu. Zasad, srećom, imamo bolju infrastrukturu u odnosu na susede, ali most kod Vidina trebalo bi da bude pušten u saobraćaj 2010. godine i situacija će, ako do tada ništa ne uradimo, svakako da se promeni u korist Rumunije i Bugarske. Južnim deonicama Koridora 10 dnevno prođe svega 6.000 vozila i zato varijanta koncesije za ove dve deonice nije ni razmatrana. JoŠ 2001. godine tadašnji premijer Zoran Đinđić najavio je da će deonica od Leskovca do makedonske granice biti završena do Olimpijade u Atini 2004. godine. Sa Grcima je postignut dogovor da iz Helenik plana za ovu deonicu izdvoje 94,4 miliona evra, a da Srbija projekat finansira sa 72 miliona evra. Olimpijada je prošla, ni kilometar autoputa nije izrađen. Grčka je pre nekoliko godina ponovo pokazala spremnost da se ovaj put gradi i obećala 100 miliona evra, ali nam je postavila uslov da moramo da radimo i deonicu kroz Grdeličku klisuru, koja u prvoj varijanti nije bila predviđena. A, izgradnja tih dvadesetak kilometara košta, prema procenama stručnjaka, oko 270 miliona evra. Srbija je to prihvatila pa je vrednost radova od Leskovca do makedonske granice znatno narasla. Koncesija je bila jedna od varijanti za izgradnju autoputa od Niša ka Dimitrovgradu. Reč je o potpuno novoj trasi koja bi zaobišla Sićevačku klisuru. Kada je promovisan Nacionalni investicioni plan 2006. godine, tadašnji ministar finansija Mlađan Dinkić obećao je da će se ova deonica graditi novcem iz NIP, međutim, do danas - ništa. Kroz Srbiju inače prolazi deo panevropskog drumskog Koridora 10, u dužini od oko 800 kilometara. Kada koridor bude kompletiran, vozila će kroz našu zemlju od hrvatske do makedonske granice, zatim od Beograda do Mađarske i od Niša do Bugarske saobraćati autoputevima punog profila, sa šest traka, od kojih su dve zaustavne. U Srbiji sada na trasi Koridora 10 postoji oko 380 kilometara punog profila autoputa, zatim 165 kilometara poluautoputa (tri trake), dok 255 kilometara čine samo dve trake. U buduĆnosti, međutim, predstoji i borba sa konkurencijom. Tu su Koridor 4, kroz Mađarsku, Rumuniju i Bugarsku, kao i Koridor 8, preko Bugarske, Makedonije i Albanije, do Jadrana gde se odvijaju radovi. Ipak, kroz našu zemlju put od zapada ka Bliskom istoku kraći je za 235 kilometara u odnosu na alternativne pravce. Veliki problem na našim putevima je i komplikovana granična procedura. I, upravo to je glavni razlog što su vozila preusmerena na alternativni koridor, odmah pošto su Rumunija i Bugarska ušle u EU. Jer, od Turske do zapadne Evrope to faktički znači samo jedan granični prelaz. Ako, pak, iz Bugarske uđe vozilo u Srbiju, čekaju ga carinska, policijska, sanitarna i razne druge kontrole. Potom, sve to i na granici između Srbije i Hrvatske i tek u Sloveniji ponovo ulazi u EU. VozaČi šlepera žale se i na visoke cene putarine u Srbiji, a koliko nam sve (ne) ide u prilog pokazuje i podatak da je 1997. godine Koridor 10 dobio niži status od transevropskog koridora. Postao je put nižeg ranga u odnosu na Koridor 4, ali ne zbog infrastrukture, već zbog projekcije budućeg toka robe.
KORIDOR 10
GLAVNI pravac drumskog Koridora 10 kreće iz Salcburga, preko Ljubljane, Zagreba, Beograda, Niša, i onda u dva kraka vodi do Skoplja-Soluna-Atine, odnosno preko Sofije ka Turskoj. Iz Srbije, od Beograda, jedan krak ide i ka Budimpešti, pa dalje Bratislavi i Poljskoj. Ukupna dužina Koridora 10 sa kracima je oko 2.600 kilometara.
POGREŠAN PRIORITET
MILAN Kovačević, konsultant za strana ulaganja, navodi da je u odnosu na Horgoš - Požega, Koridor 10 morao da ima prioritet. “Da se”, kako kaže, “na tome radilo, sačuvali bismo tranzitni saobraćaj kroz našu zemlju”. - Kada se saobraćaj premesti u Rumuniju i Bugarsku teško ga je vratiti na naše puteve - objašnjava Kovačević. - Oni sada rade i novi most na Dunavu. Mi smo morali sami, davno, iz prihoda od putarine da sagradimo levu traku od Horgoša ka Beogradu, a svakako je prioritet i deo ka Bugarskoj i Makedoniji. Tri godine ništa na Koridoru nismo gradili pričajući o autoputu za Požegu. Prema procenama za koje sam čuo, a ne znam da li su pouzdane, mi smo izgubili između četvrtine i trećine vozila koja su mogla da prolaze kroz Srbiju.
|