Da li je dovoljno doci na svet kao ljudsko bice da biste automatski zasluzili epitet Coveka? Koji, kako rece Gorki, tako “gordo zvuci”. Na ovo pitanje uporno (i za sada prilicno bezuspešno) pokusavam sebi da odgovorim otkako sam saznao za monstruozan zlocin u selu Gornje Medjurovo nadomak Nisa. Sestoro petomesecnih stenaca pronadjeno je obeseno na drvetu u blizini seoskog fudbalskog igralista. Psici su bili lutalice, deca su im napravila kucicu u blizini mesta zlocina, hranila ih i igrala se sa njima svakodnevno.
Autor: Milan Marinkovic
7. mart 2010.
Jos nesto manje od nedelju dana pa ce se navrsiti sedam punih godina od muckog ubistva Zorana Djindjica. Nisam ovo pomenuo kao najavu za pisanje nekakvog hvalospeva pokojnom premijeru. Prvo iz razloga sto mi hvalospevstvo nikada nije ni bilo jaca strana (ima ko je u ovoj zemlji zaduzen za narucene panegirike). A drugo, sto se ni Djindjic – i pored svih ne(o)spornih kvaliteta, olicenih u modernoj viziji i divljenja vrednoj energiji – ne bi mogao svrstati u red “bezgresnih svetaca”.
Autor: Milan Marinkovic
1. mart 2010.
Ukljucuje se voditelj iz studija i kaze: “Danas je takodje poceo i prolecni deo sezone u Premijer ligi Bosne i Hercegovine i odmah na startu odigran je srpski (!!!???) derbi. U Banjaluci su se sastali domaci Borac i (Dodikovi, op. M.M.) Laktasi…”. Onda su ukljucili reportera iz Banjaluke koji je malo mrsio o utakmici (Borac pobedio 1:0, bla-bla-truc, usput pomenuo da su odigrana jos dva srBska derbija usred susedne drzave – bog te jebo!), da bi na kraju…
Autor: Milan Marinkovic
23. februar 2010.
Da bi jedan narod poneo zvanje nebeskog, potrebno je da se po mnogo cemu razlikuje od svih ostalih, to jest – zemaljskih naroda. Tako, na primer, ono sto je za zemaljske narode klasican genocid, za nebeski narod je tek “najobicniji ratni zlocin”. U stvari, kad bolje razmislim, nije cak ni zlocin. Jer nebeski narod je, je li(?!), “izabran direktno od boga”, te kao takav i kad ubija – on zapravo ne ubija nego “samo sprovodi bozju volju”.
Autor: Milan Marinkovic
21. februar 2010.
Sta se crni u Gracan’ci bjeloj, jal je Kfore il’ orao crni, ili ljuti Audi Olroud? Nit je Kfore, nit orao crni, niti ljuti Audi Olroud, vec mantija Artemija starog – episkopa rasko-prizrenskoga, sto ga Sinod svjeti razvladici, zbog silnih rabota necasnijeh: U bisage trpao je krisom tudje novce k’o da njegovi su, pa se Sinod naljutio jako sto i njima nije malko tutn’o, jer medj’ bracom sve se djelit mora, a on bracu ne scede pocastit provizijiom stono im sleduje, te ga braca kaznit odlucise titulu mu vladike oduzev!
Autor: Natalija Jakovljevic
20. februar 2010.
Drzava je serijski ubica koji se savrseno uklapa u samounistavajuci srpski mentalitet sveobuhvatnog propadanja i bezizlazne apatije koji u svakom trenutku opstaje zahvaljujuci hermeticki zatvorenim ljudskim mozgovima u kojima se vekovima taloze glupost, nepodnosljiv smrad i tisina bez granica.
Autor: Milan Marinkovic
15. februar 2010.
Taj se hobi sastoji od “nagnavanja”, a kad ustreba i “sadzgavanja” svakoga ko domacinu V.I. iz nekog razloga ne bi bio simpatican. Obilato upraznjavajuci pomenutu strast – ponekad samo oralno, a tu i tamo bogme i fizicki – the Domacin je uspeo da izgradi imidz po kojem ga prepoznaje celokupna srpska javnost.
Autor: Differentia Forum
14. februar 2010.
Oni malobrojni koji su uspeli da ostanu svoji su potpuno marginalizovani. Mozda i ima obrazovanih ljudi, ali medju njima gotovo da nema onih koji su spremni da bilo sta rizikuju kako bi promenili svoje jebene zivote. Zadovoljavaju se mrvicama koje im gospodari bacaju sa trpeza i cute…
Autor: Milan Marinkovic
10. februar 2010.
U vecernjim satima, kada nakon sumornog radnog dana Prosek pozeli da odmori mozak, on lepo dohvati daljinski i opusta se uz bogat kulturno-umetnicki TV program. Proseku je neverovatno toplo oko srca dok mu se pred ocima na ekranu smenjuju do iznemoglosti razvuceni kadrovi serije “Selo gori, a baba se ceslja”.
Autor: Milan Marinkovic
7. februar 2010.
Pitam se vredi li uopste vise ista govoriti i pisati u pokusaju da se usijanim glavama objasni zbog cega se Genocid u Srebrenici ne bi smeo relativizirati nekakvom razvodnjenom rezolucijom – papirom cija je u ovom slucaju jedina svrha da se neprijatna istina skine sa vrata.
Autor: Natalija Jakovljevic
3. februar 2010.
Tadicevi strucnjaci ce sigurno napisati nekakav predlog teksta rezolucije koji ce savrseno zadovoljiti svaciji ukus, gde cemo pokusati da izvrsimo ponovni genocid, ali ovaj put ne u Srebrenici vec u samoj rezoluciji, gde sustinu nece predstavljati cinjenica iskrene osude genocida, vec muka koja nas je naterala da osudimo tamo nesto sto zapravo jos nije ni utemeljeno, niti posteno ispitano.
Autor: Milan Marinkovic
14. mart 2010.