U svakom slučaju, nazivanje projekta o beogradskom teškom metrou jednom od najviših državnih interesa, govori i previše. Milijardu i nešto evrića nije ništa za prebogatu Srbiju i moćni Beograd. Kako je objašnjeno juče u nekim vestima, do 2021. godine će se saobraćaj u Begradu udvostručiti: gužve, bla, bla. Ako znamo da je, ukupno gledano, prirodni priraštaj u Srbiji blago negativan, i da će glavni grad imati duplo veći intenzitet saobraćaja za samo 13 godina, onda je jasno šta će biti sa ostatkom Srbije, posebno južno od Beograda. Preko tako masovnog odseljavanja koje je u toku i koje će se nastaviti, prelazi se kao preko sitnice koja postaje tek još jedan argumenz ZA gradnju metroa. A i finansiranje je posebna priča – da citram deo jučerašnje vesti – kako je u pitanju ogromna investicija, budžet Beograda neće moći da snosi sav teret, već će i Srbija morati da pomogne.
E onda neki komentari sa b92.net, npr. porede kako je OK što neće samo Beograd da finansira svoj fensi metro od milijardu evra, jer Srbija tu-i-tamo isfinansira po neko školicu za tri đaka (to tri djaka onako prezrivo i omalovažavajuće). Školica za tri đaka ili neka škola ili put u Lebanu se poredi sa mamutskom investicijom – bravisimo. A šta bi bilo kad bi se deo tih ogromnih para (recimo onaj koji se planira iz kase Srbije) upotrebio nekako da život u provinciji bude bolji, da se stvore uslovi da ljudi mogu da ostanu, da imaju uslove za život i rad? Onda ne bi u narednih 13 godina dodatno pritiskali Beograd svojim telesima i automobilima. Ali gospoda krojači naših sudbina žele da se bave rešavanjem problema koji će nastati umesto da se u korenu saseku.















Thu, Dec 18, 2008
Decentralizacija i regionalizam