Politika ateizacije
Ateizacija društva ili zajednice je proces koji se nadovezuje na politiku ili strategiju sekularizacije. Budući da u sekularnoj državi Crkva ipak ima značajnog udela u promicanju antigrađanske, primitivne, nacional-šovinističke svesti, ateizacija se nameće kao rešenje egzistencijalističke provinijencije, ka izgradnji građanskog društva u njegovom temelju - pojedincu-agentu, društva slobodnog čoveka, bez nacionalnih, verskih i drugih predrasuda.
Pitanje vere, ipak, mora biti pitanje ličnog opredeljenja, izbora, koji građansko društvo ne sme da sprečava ako želi da ostane sebi dosledno kao slobodarsko.
Veru je u tom smislu slobodno ispovedati koliko i baviti se uzgojem zmija, nacionalnom istorijom ili turbo-folkom. Ništa od tog ne bi trebalo zabranjivati u slobodnoj zajednici. Ali da bi zajednica ili društvo zaštitilo slobode koje garantuje, ili ponudu proširilo kvalitetnim mogućnostima, potrebno je da ove slobode najpre zaštiti određenim merama. U ovom slučaju favorizovanjem onog sadržaja koji dalje promoviše ljudske slobode, uvažavanja, poštovanja, ali i angažman, nasuprot onom što Crkva utešno nudi verniku.
Na ovaj način građansko društvo se ne rešava samo klerofašističke tradicije (to čini sekularizacija), već promoviše vrednosti koje - i pojedinačno - građanina čine sposobnijim, agilnijim, društveno odgovornijim i u većoj meri željnim da se suoči sa onim što predstavlja konflikt društva kao njegov i problem onih ljudi sa kojima živi u široj zajednici.
Aleksandar Kekenj, Differentia
If you enjoyed this post, please consider to leave a comment or subscribe to the feed and get future articles delivered to your feed reader.
Comments
No comments yet.
Leave a comment