O tome kako se povampirio
Na vest o smrti Velikog Diktatora mislio sam da bi trebalo reagovati kao na informaciju iz oblasti prognoze vremena. Umro je čovek koji je upropastio zemlju u kojoj živim, ali koga je birao narod, i tako morao da podnese teret svog izbora. Umro je neko ko odavno nije bio bitan na političkoj sceni Srbije; i šta s tim?
Nije bio važan dok je ležao i odgovarao u Hagu, ali se odjednom – mrtav – našao kao ključna figura za javnost zemlje; mladi su se podelili na one koji traže da se telo baci psima i one koji bi išli u Beograd ili Požarevac kako bi prisustvovali njegovom ispraćaju u raj; događaj je privukao pažnju čak i onih koje politika, kako znaju da kažu, ne zanima. Postao je kult: jedni ga žele podići do neba popularnosti ponavljajući njegovo ime u kontekstu odvratnosti i ogorčenosti, dok ga drugi veličaju i slave kao Isusa srpskog naroda, kao onoga ko je tobože uložio svoj život za Srbiju kakvu smo imali devedesetih, kojoj, očito, ništa nije falilo.
Informacija o broju onih koji su ga ispratili nekim medijima predstavlja bitan indikator volje naroda da se ne pomiri sa ovakvim gubitkom, te se i pre izjašnjenja lekara o uzrocima nesreće obraća svome narodu porukom o ubistvu njihovog nekadašnjeg, a u srcu i večnog, lidera.
Svi znamo da je zločin podržavati ili pomagati zločinca. No, ovde imamo podršku mrtvom od strane onih koje ratovi nisu dotakli, ili onih koji su iz njih izašli isposredovani užasom, mržnjom, puni predrasuda koje bi rado čuvali kao kakvo dragoceno iskustvo i nauk za čitav život. Ne osuđujući ovu posttraumatičnu svest koja svu krivicu svodi na drugog ili sopstvenu relativizuje, te koja sebe doživljava kroz jednog čoveka i u isto vreme sebe pronalazi kroz naciju kojoj pripada, ne osuđujući ni one koji zdušno slave smrt onoga koji je odavno bio mrtav za svakog čoveka koji je preživeo njegovu diktaturu: pitamo o psihologiji i potencijalnoj odgovornosti medija koji ovaj događaj danima gone na mesto prioritetnih.
Interesantan je podatak koji dele svi mediji: da su ispraćaju i izlaganju tela u beogradskom muzeju (o čemu bi valjalo pisati poseban komentar) prisustvovali uglavnom ljudi iz unutrašnjosti, kao i oni iz Republike Srpske. Neki izvori kažu da je dosta ljudi putovalo u Beograd iz južne Srbije: Leskovca, Vranja, Pirota i Niša. To bi mogao biti još jedan presedan s obzirom na činjenicu da je u vreme kraja Miloševićeve vladavine područje pomenutih gradova bilo zapostavljeno u toj meri da je npr. grad Niš bio na 120. mestu u pogledu prosečnih mesečnih zarada na nivou republike. Razloge za odlazak ljudi iz ovih krajeva na poslednji ispraćaj Velikog Gazde trebalo bi tražiti u nacionalizmu koji duboke korene pušta tamo gde se ljudi ne mogu pronaći u sebi, već u onom što ih sve može sjediniti u zajedničkoj nesreći, a to znači odrediti se i definisati nacionalno. Smrt čoveka koji je do juče bio neznatna ličnost u životima ovih ljudi najednom se pokazuje kao šansa za manifestaciju i izliv ljubavi prema svežoj istoriji sopstvene nacije, kao i mržnje prema onome sa kim se ona graniči (drugim nacijama). Zato ne mora nužno da iznenadi ako u toj gomili naiđete na čoveka koji će vam reći da je za ovoga koga ispraća dao sina ili sinove.
U situaciji kada mediji kuvaju skandal-čorbu, znajući da je rana sveža i da se može lako otvoriti (što uvek ide njima u korist, jer – zaboga – bitno je da se nešto događa), te da takve čorbe stomak nikad nije sit, Slobodan počinje da daje znake života – života u sasvim obolelom tkivu. Tkivo kroz koje on nikada neće umreti zaraženo je istorijom i svešću koje počinje od korena «srb», te iz ovoga diriguje sve ostale vrednosti. To je tkivo koje će grešku jednog čoveka u sebi prevoditi kao pobedu jednog naroda protiv koga se svet udružio. Za onoga ko sebe najpre naziva Srbinom, i ko će stati u odbranu onoga što se događalo i što je sam živeo u periodu vladavine Miloševića, biblijski karakter kakav je Jov ostaće zauvek malo cmizdravo derle.
Srbine, čak i kad umreš, ti si u stvari pobedio. Baš kao i On (Isus, ovaj ili onaj).
Aleksandar Kekenj, Differentia
If you enjoyed this post, please consider to leave a comment or subscribe to the feed and get future articles delivered to your feed reader.
Comments
No comments yet.
Leave a comment